Ključne riječi: , , ,

Antimikrobna osjetljivost uzročnika mastitisa krava s područja sjeverozapadne Hrvatske u razdoblju od 2014. do 2018. godine

Tomislav Sukalić

T. Sukalić*, D. Đuričić, I. Pavljak, A. Končurat, Ž. Cvetnić, J. Grbavac, B. Bačanek, J. Jurmanović i M. Samardžija


Dr. sc. Tomislav SUKALIĆ*, dr. med. vet., poslijedoktorand, (dopisni autor, e-mail: sukalic.vzk@veinst.hr), mr. sc. Ivica PAVLJAK, dr. med. vet., asistent, dr. sc. Ana KONČURAT, dr. med. vet., znanstvena suradnica, dr. sc. Željko CVETNIĆ, dr. med. vet., akademik, mr. sc. Branko BAČANEK, dr. med. vet., u mirovini, mr. sc. Jadranka JURMANOVIĆ, dr. med. vet., u mirovini, Hrvatski veterinarski institut – Veterinarski zavod Križevci, Hrvatska; dr. sc. Dražen ĐURIČIĆ, dr. med. vet., docent, Mount-trade, Garešnica, Hrvatska; dr. sc. Jozo GRBAVAC, dr. med. vet., izvanredni profesor, Agronomski i Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina; dr. sc. Marko SAMARDŽIJA, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Sažetak


U ovom su radu prikazani rezultati mikrobioloških pretraga sekreta vimena krava s različitim oblicima upala mliječnih žlijezda.
Pretraženi su uzorci tijekom pet godina dostavljani u Laboratorij za dijagnostiku Veterinarskog zavoda Križevci, podrijetlom iz 7 županija sjeverozapadne Hrvatske.
Uzorci su pretraženi konvencionalnim mikrobiološkim metodama u aerobnim uvjetima. Ukupno je obrađeno 1264 uzorka, a pozitivan rezultat ustvrđen je u 983 slučaja ili 77,76 % uzoraka. Pri tome je izdvojeno 967 sojeva bakterija; u 9 slučajeva izdvojene su kvasnice, a u 7 slučajeva alge. Osjetljivost prema antimikrobnim lijekovima određivana je disk-difuzijskom metodom. Od pozitivnih mikrobioloških nalaza 14,24 % izolata pripada vrsti Staphylococcus aureus (S. aureus), a između njih je 60 % rezistentno na OX. Sojevi S. aureus pokazali su najvišu osjetljivost prema AMC (91,4 %) te prema CEQ (90,7 %). Koagulaza–negativni stafilokoki (CNS) čine 19,23 % pozitivnih slučajeva, s najboljom osjetljivosti prema CEQ (84,6 %). Streptococcus agalactiae ustanovljen je u 3,36 % pozitivnih uzoraka, a pokazao je dobru osjetljivost prema CPZ i CEQ (87,9 %). Ostali streptokoki (po Lancefieldovoj grupe C, D i ostale) čine 39,47 % pozitivnih nalaza i pokazali su najbolju osjetljivost prema AMC (95,4 %) i CEQ (92,8 %). Od Gram-negativnih bakterija među pozitivnim uzorcima najčešće je zastupljena: Escherichia coli (9,46 %), a zatim rodovi Pseudomonas, Enterobacter i Klebsiella (3,46 %, 2,64 % i 0,1 % kako slijedi). Kvasnice (Candida spp.) i alge (Prototheca spp.) su izdvojene u manje od 1 % slučajeva. Rezultati pokazuju da je postotak stafilokoknih i streptokoknih mastitisa podjednak onima u dosadašnjim istraživanjima, no uočen je trend povećanja broja rezistentnih sojeva vrste S. aureus. Pouzdan mikrobiološki nalaz s antibiogramom je uz kliničku pretragu temelj kontrole mastitisa u našim uvjetima, jer različite vrste mikrorganizma zahtijevaju različite pristupe u liječenju, kao što su izbor antibiotika, cijepljenje, zasušivanje četvrti ili kao zadnji izbor izlučenje životinje.

Ključne riječi: mastitis krava, uzročnici mastitisa, antimikrobna osjetljivost, mlijeko

Uvod


Upala mliječne žlijezde (mastitis) je najčešća bolest mliječnih krava koja ima štetne učinke na dobrobit oboljelih životinja te prouzroči znatne gospodarske gubitke. Veterinari i stočari desetljećima su istraživali učinkovite metode kojima bi se spriječila pojava bolesti, a liječenje je postajalo uspješnije otkrićem penicilina i sulfonamida. Prvi pokusi s intramamarnom aplikacijom penicilina započeli su još 1940. godine i već tada se pokazala bolja osjetljivost streptokoka prema antimikrobnim pripravcima, nego stafilokoka (Ruegg, 2017.). Mastitis se očituje fizikalnim i kemijskim promjenama sekreta i patološkim procesima u parenhimu, čime mlijeko postaje štetno po zdravlje i teladi i ljudi.
Uzročnici su najčešće mikroorganizmi, u 95 % slučajeva bakterije (Makek, 1995.) kojih je do danas opisano više od 150 vrsta, a mnoge imaju i zoonotsko značenje.
Pogodovni čimbenici za nastanak bolesti su higijena mužnje i higijenske prilike u staji, hranidba te opće zdravstveno stanje životinje. Mastitisi se dijele na kliničke i supkliničke. Dijagnoza kliničkih mastitisa postavlja se temeljem kliničke i mikrobiološke pretrage, dok je kod supkliničkih mastitisa dijagnoza moguća isključivo laboratorijskim pretragama (Radostits i sur., 2000., Quinn i sur., 2003., Benić i sur., 2018.). Infekcija je najčešće galaktogena, vrlo rijetko limfogena ili hematogena, a sluznica cisterne i mliječnih kanala može se u određenoj mjeri suprotstaviti mikroorganizmima.
Obrana je celularna, uz imunološke procese fagocitoze leukocitima koji u fazi upale čine 90 % svih somatskih stanica.
Mlijeko zdravih krava sadrži 50000 do 100000 somatskih stanica u 1 mL i ne sadrži mikroorganizme, a testiranje mastitis reagensom pouzdana je metoda za otkrivanje supkliničikh mastitisa (Radostits i sur., 2000., Tomše-Đuranec i sur., 2008., Maćešić i sur., 2016.).

U dijagnostici mastitisa, PCR tehnika identifikacije mikroorganizama ima široku primjenu, a uvode se i druge metode poput MALDI-TOF MS (Pieper i sur., 2012., El-Jakee i sur., 2013., Hiitiö i sur., 2015.). RT-PCR rutinski identificira 12 ili više najučestalijih bakterijskih vrsta i istovremeno identificira uzročnike koji imaju gen odgovoran za produkciju enzima β-laktamaze. Istraživanjima dinamike intramamarnih infekcija u laktaciji pokazalo se da glavnu ulogu imaju bakterije iz okoliša, ali je još uvijek manje poznato značenje i patogeneza algi, kvasaca i plijesni, koji se mogu naći u upalno promijenjenom vimenu, kao i mogućnosti njihovog liječenja (Quinn i sur., 1999., Malinovski i sur., 2002., Stepanić i sur., 2014., Ruegg, 2017., Cobo-Angel i sur., 2018.). Cvetnić i sur. (2016.a) kao najčešće izdvojene patogene bakterije navode S. aureus, Streptococcus spp., Trueperella pyogenes i Corynebacterium bovis. Uspjeh terapije mastitisa, osim o vrsti uzročnika ovisi o više čimbenika a to mogu biti: dužina trajanja infekcije, stupanj oštećenja tkiva i općenito kondicija životinje. Blaga i umjerena upala mliječne žlijezde liječe se lokalno, dok je kod težih upala potrebno primijeniti i parenteralnu terapiju uz analgetike, imunostimulatore, vitamine i infuziju. Suhostajna terapija se provodi na temelju mikrobiološkog nalaza, intramamarnom primjenom antimikrobnih pripravaka, a za neke uzročnike i predsuhostajnom petodnevnom parenteralnom aplikacijom prokain-penicilina, gentamicina, enrofloksacina ili florfenicola.

Istraživanja provedena na Prototheca sp. upućuju na osjetljivost prema nistatinu i gentamicinu „in vitro“ (Malinovski i sur., 2002., Taponen i sur., 2003., Saini i sur., 2012., Wawron i sur., 2013., Stepanić i sur., 2014., Krömker i Leimbach, 2017.).
Krave s atrofičnim četvrtima treba izlučiti iz stada, ali moguće ih je i ciljano trajno zasušiti na način da se primjenom 60 mL 2 % klorheksidina, 60 mL 3 % srebrnog nitrata ili 20 mL 5 % bakrenog sulfata izazove tzv. kemijski mastitis ili „slijepa četvrt“. Tim postupkom životinja ostaje u proizvodnji, a izvor infekcije se ukloni (Radostits i sur., 2000., Stepanić i sur., 2014.). U brojnim istraživanjima razvijane su antimastitis strategije, uvođenjem alternativnih lijekova poput zeolita klinoptilolita, ozona, propolisa, biljnih derivata, bakteriofaga, proteina karakterističnih za upale, laktoferina i srebrnih nanočestica (Gomes i Henriques, 2015., Bačić i sur., 2016., Jamaran i Zarif, 2016., Benić i sur., 2018., Đuričić i sur., 2020.).
Unatoč svemu, pojava rezistentnih sojeva postala je globalni zdravstveni problem, a uporaba antibiotika pri liječenju mastitisa još uvijek je neophodna.
Naputcima OIE (2019.) i Smjernicama EU (2015.) traži se uspostavljanje Nacionalne strategije rješavanja antimikrobne rezistencije (Gomes i Henriques, 2016., Lömker i Leimbach, 2017.).

Svrha je ovog istraživanja bila prikazati rezultate mikrobioloških pretraga sekreta vimena krava prikupljenih tijekom 5 godina s područja sjeverozapadne Hrvatske, usporediti rezultate antimikrobne osjetljivosti s dosadašnjim istraživanjima te procijeniti pojavnost rezistentnih bakterijskih sojeva. Rezultati će se moći iskoristiti pri liječenju perakutnih i akutnih mastitisa te smatramo da će ovo istraživanje doprinijeti upoznavanju etiologije mastitisa i još jednom istaknuti važnost mastitisa i primjene ciljane antimikrobne terapije.

Materijali i metode


Uzorci sekreta vimena pretraženi u ovom istraživanju dostavljeni su u Laboratorij za dijagnostiku Veterinarskog zavoda Križevci, u razdoblju od 2014. do 2018. godine od strane terenskih veterinara ili vlasnika životinja, u sterilnim epruvetama. Ukupno je pretraženo 1264 uzorka s područja šest županija i grada Zagreba. Broj i teritorijalni raspored obrađenih uzoraka prikazan je u tabeli 1.

Tabela 1. Uzorci sekreta vimena obrađeni u istraživanju.

Uzorci su po zaprimanju pretraženi Zagrebačkim mastitis reagensom (Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska) te su po procjeni reakcije nacijepljeni na prikladne hranjive podloge. U svrhu izdvajanja patogenih bakterija korištene su konvencionalne bakteriološke metode (Quinn i sur., 2003.). Kao osnovna podloga korišteni su krvni agar ili Columbia agar („Merck“) s 5 % defibrinirane ovčje krvi, kako bi se ustanovile morfološke karakteristike i hemolitičke osobine pojedinih izolata.
Kulture su inkubirane aerobno na 37 °C/24-48 sati. U svrhu izdvajanja kvasnica korišten je Sabouraud maltoza agar („Merck“; suplement kloramfenikol 50 mg/L) uz aerobnu kultivaciju na 30 °C/2-7 dana. Porasle kolonije mikroorganizama identificirane su u skladu sa standardnim preporukama opisanim u Laboratory handbook on bovine mastitis (NMC, 1999.), a po potrebi je korišten i „Vitek-2“ ID sustav („BioMerieux“). Osjetljivost izdvojenih sojeva prema antimikrobnim lijekovima provedena je disk-difuzijskom metodom na Mueller-Hinton agaru, direktnom suspenzijom kolonija uz 0,5 McFarland, prema standardu Clinical and Laboratory Standards Institute M02-A12 (CLSI, 2015.), a testirani diskovi prikazani su u tabeli 2.

Tabela 2. Antimikrobni pripravci korišteni u istraživanju.

Zone inhibicije za antimikrobne pripravke procijenjene su sukladno dodatku za antimikrobno testiranje M100-S25 (CLSI, 2015.).

Rezultati i rasprava


Mikrobiološkim pretragama iz dostavljenih 1264 uzoraka sekreta vimena izdvojeno je 13 različitih vrsta mikroorganizama, a pozitivan rezultat pretrage dobiven je u 983 ili 77,76 % slučajeva. U 22,24 % slučajeva rezultat pretrage bio je negativan ili je izdvojena mješovita mikroflora (Tabela 3).

Tabela 3. Mikroorganizmi izdvojeni iz uzoraka u istraživanju.
Grafikon 1. Odnos izdvojenih mikroorganizama među pozitivnim uzorcima.

Između pozitivnih uzoraka (Grafikon 1) najčešće su zastupljeni streptokoki, u ukupno 42,83 % uzoraka, od čega Streptococcus spp. (grupa C, D i ostali) čini 39,47 %, a Streptococcus agalactiae (S. agalactiae) 3,36 % pozitivnih. Slijede stafilokoki koji su izdvojeni u 33,47 % slučajeva; koagulaza-negativni Staphylococcus spp. U 19,23 % i S. aureus u 14,24 %. Od ostalih uzročnika mastitisa, značajnije je zastupljena Escherichia coli (E. coli) koja čini 9,46 % pozitivnih uzoraka, dok su ostali ustanovljeni u nižim postotcima.
Izdvojene bakterijske kulture testirane su na antimikrobnu osjetljivost, a rezultati su prikazani u tabeli 4.

Tabela 4. Prikaz antimikrobne osjetljivosti izdvojenih bakterijskih sojeva, prema vrstama.
Kratice antimikrobnih pripravaka navedene u tabela 2. Kratice uzročnika mastitisa navedene u tabeli 3. NT – nije testirano.

Iz tabele 4 vidljivo je da su rezistentni sojevi ustvrđeni kod većine izdvojenih bakterijskih vrsta, a Gram-negativne bakterije (uz izuzetak Klebsiella spp.) u pravilu pokazuju veću rezistenciju od Gram-pozitivnih bakterija.

Udio pozitivnih nalaza ustvrđenih u našem istraživanju (77,76 %) odgovara istraživanjima provedenim u Kanadi i skandinavskim zemljama (Makovec i Ruegg, 2003., Pitkälä i sur., 2004.), dok su više pozitivnih uzoraka (85,7 %) ustvrdili u Finskoj Hiitiö i sur. (2015.), a manje u Njemačkoj Tenhagen i sur. (2006.). Najčešće izdvajani uzročnici u ovom istraživanju bili su streptokoki grupe C, D i ostali (388 sojeva ili 39,47 %), što je približno rezultatu od 44,7 % koji objavljuju Cvetnić i sur. (2016.b). Makovec i Ruegg (2003.) okolišne streptokoke izdvojili su iz 20,1 % uzoraka. Rezultat od 3,36 % pozitivnih na S. agalactiae, gotovo je identičan rezultatu od 3,0 % kojeg su objavili Makovec i Ruegg (2003.). Svennesen i sur. (2018.) ustvrdili su S. agalactiae u 7,4 % pozitivnih uzoraka, što je više nego dvostruko od našeg istraživanja, a višestruko manje (0,4%) ustvrdili su Cvetnić i sur. (2016.b) te Hiitiö i sur., (2015.) (0,34 %). Najviši postotak uzoraka pozitivnih pozitivnih nalaza na S. agalactiae (17,39 %) ustvrdio je Burović (2020.). S. aureus izdvojen je iz 140 uzoraka (14,24 %), što je slično izvješćima drugih autora. Tako su 15,5 % pozitivnih na S. aureus ustanovili Cvetnić i sur. (2016.b), 17,7% Mekovec i Ruegg (2003.), 10,2 % Pitkälä i sur. (2004.) te 8,1 % Svennesen i sur. (2018.) u Danskoj.

Najveći postotak pozitivnih na S. aureus ustvrdili su Burović (2020.) i Hiitiö i sur. (2015.), kako slijedi 21,74% i 24,8%.
Patogenost S. aureus i uloga u patogenezi mastitisa uvelike ovise o prisutnosti icaA i icaD gena koji kontroliraju produkciju sluzi i mogućnost stvaranja biofilma (Saidi i sur., 2021.). Koagulaza negativni stafilokoki (CNS) zastupljeni su u našem istraživanju s 19,24 % među pozitivnim uzorcima, što je približno jednako rezultatu od 17,5 % kojeg su dobili Makovec i Ruegg (2003.). Višu zastupljenost CNS (21,7 %) prikazali su El-Jakee i sur. (2013.) u istraživanju provedenom u Egiptu, a manju (9,1 %) Tenhagen i sur. (2006.) u Njemačkoj te 5,3 % Cvetnić i sur. (2016.b) u Hrvatskoj.

Mastitisi niske pojavnosti s prevalencijom manjom od 10 % pojavljuju se u svim fazama laktacije i u suhostaju.
Klebsiella spp. nađena je u 0,1 % naših uzoraka, a više izolata od nas (1,2%) imali su Makovec i Ruegg (2003.). Vrstu Candida spp. izdvojili smo iz 0,9 % uzoraka, dok su tu vrstu Cvetnić i sur. (2016.b) ustvrdili u 3,3 % uzoraka. U Kanadi je prevalencija za Prototheca spp. 5,1 % (Pieper i sur., 2012.), za razliku od naših nalaza, gdje je Prototheca spp. zastupljena sa svega 0,7 %.
Prema navodima Stepanić i sur. (2014.), Prototheca spp. se u novije vrijeme sve češće izdvaja tijekom rutinskih pretraga.
Đuričić i sur. (2020.) izdvojili su Prototheca spp. i kvasnice u istom postotku (1,16 %).

Promatrajući rezultate antibiograma za pojedine vrste mikroorganizama prikazane u tabeli 4, vidljivo je da je najviše sojeva vrste S. aureus osjetljivo prema AMC (91,4 %). Od cefalosporina osjetljiviji su prema CEQ (90,7 %) nego prema CPZ (84,3 %), a visoku osjetljivost pokazali su još prema ENR (88,6 %).
Manje od 50 % sojeva S. aureus pokazalo je osjetljivost prema P (48,6 %) i OX (40,0 %), a najnižu osjetljivost pokazali su prema OTC (37,8 %). U našim ranijim radovima (Jurmanović i sur., 2012.) osjetljivost prema OX bila je od 66,7 % u 2007. do 88,6 % u 2010. godini, što ukazuje na trend povećanja OX- rezistentnih sojeva S. aureus u Hrvatskoj, između dva istraživanja u razdoblju od 10 godina. Rezistencija prema OX u svijetu je prosječno 50 %. U Kanadi se kreće od 7 % do 63 % (Saini i sur., 2012.), u Finskoj 52,1 % (Pitkälä i sur., 2004.) do 67 % (Taponen i sur., 2003.), a u Turskoj 55,9 % (Turutoglu i sur., 2006.), što je sukladno rezultatima ovog istraživanja.
Jurmanović i sur. (2012.) nadalje navode osjetljivost S. aureus prema CPZ 100 % u 2007. godini, a prema AMC 95,7%, dok su Benić i sur. (2003.) ustvrdili za vrstu S. aureus 100 % osjetljivost prema AMC i 95 % prema CPZ.

Najveći broj sojeva CNS bio je osjetljiv prema CEQ (84,6 %), dok je prema P 46,6 % osjetljivih sojeva. Slične rezultate objavljuju i drugi autori (Erskine i sur., 2002., Pitkälä i sur., 2004., Turutoglu i sur., 2006.). Najslabiju osjetljivost, CNS su pokazali prema OT (20,1 %).

Streptococcus spp. pokazao je visoku osjetljivost prema AMC te CEQ i CPZ, kako slijedi 95,4 %, 92,8 % i 87,4 %, dok je za S. agalactiae ustvrđena istovjetna osjetljivost prema CEQ i CPZ (87,9 %) i tek nešto niža prema AMC (84,8 %).

Najviše osjetljivih sojeva E. coli (80,6 %) bilo je prema ENR; prema cefalosporinima su pokazali osjetljivost 72 %-75,3 %, a prema AMC 50,5 %. Drugi autori u Hrvatskoj i svijetu objavljuju slične rezultate (Erskine i sur., 2002., Makovec i Ruegg, 2003., Hiitiö i sur., 2015., Cvetnić i sur., 2016.b). Naše istraživanje potvrdilo je navode o osjetljivosti Prothoteca spp. prema GM, no ona je svega 42,8 %.

Zaključak


Pouzdani mikrobiološki nalaz s određivanjem antimikrobne osjetljivosti je uz kliničku pretragu temelj kontrole mastitisa, jer različite vrste izdvojenih mikrorganizma zahtijevaju i različitu strategiju terapije, od izbora antibiotika, načina liječenja i cijepljenja, do odluka o eventualnom zasušivanju četvrti ili izlučenju životinje.

Naši rezultati pokazuju da je broj stafilokoknih i streptokoknih mastitisa sličan rezultatima drugih autora, ali i da postoji trend povećanja broja rezistentnih sojeva vrste S. aureus. Rezistentni sojevi ustvrđeni su i kod većine ostalih izdvojenih bakterijskih vrsta; od Gram-pozitivnih najviše kod Bacillus spp., a od Gram-negativnih bakterija kod vrste E. coli. Navedene činjenice ukazuju na potrebu daljnjih istraživanja i povećanu pozornost, a ponajprije s javnozdravstvenog i ekonomskog gledišta.


Literatura [… prikaži]

Antimicrobial susceptibility of bovine mastitis pathogens from northwestern Croatia in the period 2014 to 2018


Tomislav SUKALIĆ, DVM, PhD, postdoctorand, Ivica PAVLJAK, DVM, MSc, Assistant, Ana KONČURAT, DVM, PhD, Scientific Accociate, Željko CVETNIĆ, DVM, PhD, Academician, Branko BAČANEK, DVM, MSc, retired, Jadranka JURMANOVIĆ, DVM, MSc, retired, Croatian Veterinary Institute – Regional Department Križevci, Croatia; Dražen ĐURIČIĆ, DVM, PhD, Assistant Professor, Mount-trade, Garešnica, Croatia; Jozo GRBAVAC, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Agriculture and Food biotechnology University of Mostar, Bosnia and Herzegovina; Marko SAMARDŽIJA, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia

This paper summarises the results of microbiological testing of milk samples from cows suffering from mammary gland inflammation. The examined samples were delivered to the Diagnostic Laboratory of the Križevci Veterinary Institute over a 5-year period, originating from seven counties in northwestern Croatia. Samples were screened by conventional microbiological methods under aerobic conditions. A total of 1264 samples were processed, and a positive result was found in 983 cases (77.76%). In total, 967 strains of bacteria were isolated, while nine samples contained yeast and seven contained algae. Susceptibility to antimicrobial drugs was determined by the disk diffusion method.
Among the positive microbiological findings, 14.24% of the isolates belonged to the species Staphylococcus aureus (S. aureus), and 60% of these were oxacillin-resistant. S. aureus strains showed the highest susceptibility to AMC (91.4%) and CEQ (90.7%). Coagulase-negative staphylococci (CNS) accounted for 19.23% of positive cases, with the highest sensitivity to CEQ (84.6%). Streptococcus agalactiae was found in 3.36% of positive samples and showed good susceptibility to CPZ and CEQ (87.9%).
Other streptococci (according to Lancefield group C, D and others) accounted for 39.47% of positive findings. They showed the highest sensitivity to AMC (95.4%), and CEQ (92.8%). Among the Gram-negative bacteria, Escherichia coli (9.46%) was the most common finding, followed by the genera Pseudomonas, Enterobacter and Klebsiella (3.46%, 2.64% and 0.1%, respectively). Yeasts (Candida spp.) and algae (Prototheca spp.) were isolated in less than 1% of cases. The results show that the percentage of staphylococcal and streptococcal mastitis is similar to previous reports, though an increasing trend in the number of resistant strains of S. aureus was noted. A reliable microbiological finding with an antimicrobial susceptibility test, accompanied with clinical examination is the foundation of mastitis control in our conditions, as different types of microorganisms require different treatment approaches, such as antibiotic selection, vaccination, various drying-off practices, or exclusion of the animal as a last choice.

Key words: bovine mastitis; pathogens; antimicrobial susceptibility; milk

Podijeli...

hr Hrvatski
X